O projektu

1. Teorijska podloga i opis recentnoga stanja u istraživačkome području

Projekt Religijski pravopis od 2014. provodi se kao interni projekt Instituta za jezik i jezikoslovlje. Potaknut je brojnim upitima koji se odnose na pravopisne probleme povezane s religijskim nazivljem i imenima i problemima s kojima su se autori i urednici Hrvatskoga pravopisa suočavali pri donošenju rješenja koja se odnose na religijske nazive i imena. Iako postoje priručnici koji se bave religijskim nazivljem (Religijski leksikon LZ-a Miroslav Krleža, Hrvatska kršćanska terminologija Jeronima Šetke, Mali religijski rječnik Adalberta Rebića, Hrvatsko kršćansko nazivlje i Hrvatsko kršćansko nazivlje II. Mile Mamića), većina njih ne rješava ni temeljno pitanje velikoga i maloga slova (npr. natuknice se donose u verzalu ili redom pišu velikim početnim slovom). Upravo zbog toga što ne postoje sustavna istraživanja pravopisa u religijskome području, pokrenut je projekt za koji je do danas:

  • prikupljena i usustavljena građa
  • sastavljene radne inačice više ili manje uređenih poglavlja s pravopisnim pravilima
  • provedeno nekoliko istraživanja koja su predstavljena u objavljenim radovima na predavanjima i na radionicama (http://ihjj.hr/projekt/religijski-pravopis/23/).

Trogodišnji interni projekt Religijski pravopis nastavak je tog projekta.

2. Znanstveni ciljevi projekta i napredak u odnosu na recentno stanje

Cilj je projekta dvojak. S jedne strane cilj je dovršetak Religijskoga pravopisa i njegova priprema za objavu. S druge strane cilj je i teorijsko istraživanje specifičnosti posebnih pravopisa, odnosno pravopisa koji proširuju pravopisna pravila u skladu s potrebama specifične struke ili područja.

Do prvoga cilja vodi niz ciljeva koji će se ostvariti u trogodišnjemu projektnom razdoblju: dopuna i uređivanje građe prikupljene za Religijski pravopis, objava uređenih dijelova (pravila i rječnika) na mrežnim stranicama projekta.

Do drugoga cilja vodi objava znanstvenih/znanstveno-popularnih radova poveznih s temom posebnih pravopisa, odnosno specifičnoga pristupa građi, pojedinim pravopisnim problemima itd.

Sva će projektna postignuća biti objavljena na mrežnim stranicama projekta, na kojima se planira objaviti i niz jezičnih savjeta, odgovora na najčešće postavljana pitanja koja se odnose na religijsko nazivlje.

3. Metodologija

Građa za Religijski pravopis prikupljena je ekscerpiranjem općih (npr. Školski rječnik hrvatskoga jezika), posebnih (npr. Klaićev Veliki rječnik stranih riječi) te religijskih rječnika i priručnika (Religijski leksikon LZ-a Miroslav Krleža, Hrvatska kršćanska terminologija Jeronima Šetke, Mali religijski rječnik Adalberta Rebića, Hrvatsko kršćansko nazivlje Mile Mamića), vjerskih časopisa, udžbenika vjeronauka itd. Građa za pravopis obuhvaća tekstove različitih vjerskih zajednica odnosno tekstova koji se odnose na različite vjere. Tako prikupljena građa provjerava se po potrebi i u Hrvatskome mrežnom korpusu hrWacu te Hrvatskoj jezičnoj riznici te na internetu.

Religijski pravopis slijedi strukturu i rješenja Hrvatskoga pravopisa. Neka će se pravila općega pravopisa temeljitije obraditi i doraditi, što je i logično u posebnome pravopisu koji se usmjerava na pojedino područje i razlaže ga do onih pojedinosti u koje opći pravopis zbog svoje namijenjenosti najširoj publici ne može ulaziti. U pravopisnome će se rječniku i pravopisnim pravilima nalaziti nazivi i imena iz različitih religija u onome opsegu u kojemu se pojavljuju u našemu korpusu.

U prvome se dijelu donose pravila raspoređena na poglavlja Glasovi (adventski vijenac, časna sestra, časoslov, čestičnjak, čistilište, čitanje, čudo, ćudoređe, đakon), Veliko i malo početno slovo (Djela apostolska, Djevica Marija, Dobri Papa, Dobri Pastir, dominikanac, Drinske mučenice, Drugi vatikanski sabor/koncil, Družba Isusova, Družba kćeri Božje ljubavi, sveti Pavao pustinjak, sveti Ivan Krstitelj), Sastavljeno i nesastavljeno pisanje (uime, Očenaš, Zdravomarija), Pisanje riječi iz stranih jezika (eshatološki, euharistija), Kraćenje riječi (bl., sv., fra, don, p., s., ss., oo., vlč., mons., msgr., katol., Lk, Post, Jd, Ez, Kor, IHS), Pravopisni znakovi (posebno navodnici unutar navodnika te bjelina u primjerima kao Matej 5, 3). U ovome posebnom pravopisu donosit će se samo pravila koja se odnose na pisanje religijskih naziva ili imena ili pravila koja se odnose na specifičnost religijskoga teksta (npr. poglavlje o pravopisnim znakovima bavit će se samo specifičnim problemima religijskoga teksta, npr. mjesto točke pri navođenju izvora u zagradama (Uskrsnuće Lazara jedno je od najvećih Isusovih čuda (Ivan 11, 1-44). Dogodilo se to… ili: Uskrsnuće Lazara jedno je od najvećih Isusovih čuda. (Ivan 11, 1-44). Dogodilo se to…).

Drugi je dio rječnik u kojemu se abecednim redom donose riječi u kojima se nalazi koji pravopisni problem. Uz natuknice donose se i pravopisno sporni oblici, npr. mladomisnik V mladomisniče. Kao natuknice u rječniku donijet će se i one riječi kod kojih se pravopisni problem pojavljuje samo u njihovim oblicima te uz njih navoditi takvi oblici (otac G oca, V oče, mn. N oci ili očevi). U pravopisnome rječniku u pravilu se neće donositi definicije značenja jer je riječ o pravopisu, a ne o rječniku. One će se, u najkraćemu obliku, iznimno donositi tamo gdje postoje homofoni koji se u pisanju razlikuju velikim i malim početnim slovom (Sveta Barbara ‘crkva’, Sveta Barbara ‘blagdan’, sveta Barbara ‘svetica’, Crkva ‘zajednica vjernika’, crkva ‘zgrada’), u slučaju paronima (Pasha/Pesah, kršćanin/krstjanin), a samo u rijetkim slučajevima i kratko objašnjenje, npr. Roš Hašana ‘židovski novogodišnji blagdan’.

4. Relevatnost projekta u širem akademskom kontekstu

S obzirom na to da sličan projekt nije nikad proveden, a svakodnevno se potvrđuje da je potreba za njim velika, projekt bi trebao rezultirati priručnikom koji će, kao i svaki pravopis, biti usmjeren korisnicima, ali i podloga za promišljanje teorije sastavljanja posebnih pravopisa te terminoloških problema povezanih s religijskim nazivljem.